Apel za košarku Miroslava Nađa: – ‘Dignimo glas!’
Gospodin Miroslav Nađ iznimno je cijenjena osoba, kako u hrvatskoj, tako i u regionalnoj košarci, a povodom predstojećih izbora za predsjednika Hrvatskog košarkaškog saveza odlučio je poslati apel.
‘Poštovani kolege košarkaški djelatnici i članovi izborne skupštine,
S obzirom na to da nam se bliži dan izborne skupštine zakazane po žurnom postupku za 14. svibnja, uz samo desetak dana za pripremu i kampanju za sve eventualne kandidate, ovim dopisom želim vam ukazati na određene činjenice vezane za aktualnog predsjednika saveza, ujedno i prema svemu sudeći jedinog kandidata za novog predsjednika saveza.
Hrvatski košarkaški savez (HKS), krovna je organizacija za košarku u Hrvatskoj. Utemeljen je 19. prosinca 1948. pod nazivom Košarkaški savez Hrvatske. Košarkaški savez Hrvatske bio je u sastavu Košarkaškog saveza Jugoslavije, a 17. studenog 1991. postao je samostalni sportski savez pod današnjim imenom.
Hrvatski košarkaški savez je neprofitna udruga građana koja se financira isključivo iz sredstava državnog proračuna i donacijama tvrtki koje su u državnom vlasništvu. Nikada niti jedan predsjednik u povijesti Hrvatskog košarkaškog saveza nije primao plaću ili naknadu za svoj rad, jer su tu časnu funkciju kroz povijest obnašali istaknuti košarkaški djelatnici i osobe koje su svojim radom u košarkaškom sportu ostavili duboki trag. Nikola Rukavina nije u povijesti hrvatske košarke nikakav istaknuti košarkaški djelatnik, niti je ostavio ikakav trag u povijesti hrvatske košarke.
Na saboru HKS-a dana 10. prosinca 2022. godine predložena je i izmijenjena odredba Statuta udruge na način da se donese nova odredba Statuta koja bi omogućila da predsjednik ostvaruje primanja, tako da mu se isplaćuje, počevši s 01. siječnja 2023. godine mjesečna plaća ili naknada za rad u bruto iznosu od 4.515,27 € (34.000,00 HRK). To znači da je Nikoli Rukavini do sada isplaćeno 18.061 € (136.000,00 HRK). Na razini jedne godine Nikoli Rukavini na položaju predsjednika HKS-a bit će isplaćeno cca 54.183,24 € (408.000,00 HRK).
Kako bi shvatili koliko je to enormno veliki iznos koji se isplaćuje predsjedniku neprofitne udruge građana ističem da je to iznos veći od prosječnog iznosa godišnjeg proračuna kojeg 90% košarkaških klubova u Republici Hrvatskoj ima na raspolaganju. A ti košarkaški klubovi koji imaju godišnji proračun manji od plaće predsjednika HKS su nositelji cjelokupnog košarkaškog sporta u Republici Hrvatskoj, jer bez klubova, kojih isključivo zbog nedostatka financijskih sredstava ima sve manje, ne bi bilo niti potrebe za Predsjednikom HKS-a.
Pored navedenog protiv Nikole Rukavine je u veljači potvrđena optužnica na Županijskom sudu u Dubrovniku gdje ga se tereti za kazneno djelo protiv opće sigurnosti, odnosno da je nezakonitim postupanjem, zajedno s još četvero kolega, izazvao opasnost po život ljudi i imovine većeg opsega čime je prouzročena smrt više osoba, kao i imovinska šteta velikih razmjera.
Vrlo često se pozivamo na zapadne demokracije i poistovjećujemo s njima, pa ugledajmo se i sada na te demokratske standarde gdje se osoba protiv koje se vodi kazneni postupak ne može iz etičkih i moralnih razloga niti kandidirati na neko vodeće mjesto, samim time ne može biti niti izabrana. Moralna obaveza predsjednika saveza u tom trenutku je podnošenje ostavke. Nikola Rukavina ne samo da nije podnio ostavku, već se ponovo kandidira.
Ne treba zaboraviti nekoliko činjenica vezanih za glavnog tajnika g. Josipa Vrankovića. Prije svega potrebno je napomenuti kako g. Vranković nije trebao ni biti imenovan za glavnog tajnika jer u trenutku imenovanja nije imao jedan od osnovnih uvjeta za tu funkciju, formalno obrazovanje. Naknadno je upisao i završio potrebnu naobrazbu, što ne umanjuje nelegalnost prvotnog imenovanja.
Ujedno ću napomenuti kako je upravo glavni tajnik akter najbrutalnijeg napada na novinara zabilježenog u Hrvatskoj, kako je to naveo Večernji list prije nekoliko godina. Zbog fizičkog napada na novinara Sportskih novosti Juricu Radića, Josip Vranković je pravomoćno osuđen na četiri mjeseca zatvora uvjetno, uz rok kušnje od godinu dana.
Ovim putem apeliram na sve košarkaške djelatnike, a posebno na predstavnike na izbornoj skupštini, koji bi morali biti predstavnici svih košarkaških djelatnika, a ne glasači vodstva, da dobro razmisle žele li stvarno Nikoli Rukavini povjeriti vođenje saveza kada se uzmu u obzir sve ranije navedene činjenice. Treba li nam vodstvo koje je pod optužbama ili osuđivano? Kakav plan i program razvoja te ulaganja pred vas stavlja kandidat? Jer ako konkretnog plana i zaokreta nema, nastavljamo istim smjerom, a svi vidimo gdje nas je taj smjer doveo. Ako nema nove strategije i zaokreta u sportskoj politici, što nismo vidjeli u minulom vremenu, nema niti napretka.
Razmislite dobro i dignite glas jer šutnjom nećemo podići košarku s ovih najnižih razina u povijesti, kako na reprezentativnom tako i na klupskom nivou. Dignite glas i zahtijevajte od svojih zastupnika u skupštini da glasaju za dobrobit košarke, jer unatoč tome što ne postoji protukandidat, ne mora se dati glas niti onom jedinom kandidatu.
GORAN PATEKAR SA OBERWARTOM SRUŠIO NAGLIĆEV BEČ
Hrvati u glavnim ulogama austrijske košarke tijekom zimskih praznika.
Zanimljive vijesti stižu iz Austrije gdje Beč Aramisa Naglića igra odlično i dominira. Njegova je momčad bila u nizu od 12 pobjeda, a očekivala se i trinaesta u nizu protiv Oberwart Gunnersa koji su im stigli u goste i koji su imali mnoštvo problema.
Na sam dan utakmice, vodstvu kluba javili su se glavni trener Horst Leitner i njegov pomoćni trener Balasz Tako da ne mogu voditi utakmicu jer su bolesni, nakon njih javio se i najbolji igrač momčadi, amerikanac Rob Howard kako propušta utakmicu jer je i on bio u temperaturi. Dodajmo tu kako je van stroja bio i najbolji mladi igrač momčadi, naš Edi Patekar zbog ozljede ramena. Vodstvo kluba tako je ujutro kontaktiralo Edijevog oca Gorana Patekara koji u klubu vodi U19 momčad od ove sezone, kako bi navečer vodio utakmicu u Beču. Iako su svi očekivali da će Bečani lagano do pobjede, emotivni Goran motivirao je svoju ekipu i slavio senzacionalnu pobjedu rezultatom 90:96 i tako prekinuo niz od 12 pobjeda protiv aktualnih prvaka Austrije, GGMT Vienna. Zanimljivo, na klupi je uz njega sjedio njegov sin Edi kao savjetnik.
Kako je sve to izgledalo na sam dan utakmice rekao nam je Goran koji već godinama živi i radi u Austriji.
– Na dan utakmice, ujutro, saznao sam da ću biti trener. U 10 sati okupio sam ekipu na kratki trening pošto nisam znao sisteme njihove, niti obrambene principe. Odlučili smo da ćemo igrati samo dva napada. Sve preko ponajboljeg igrača Poljaka. Pošto jako dobro poznajem igrače Beča Radoša, Muratija i Vujoševića, odlučio sam da ako Radoš čuva Poljaka, igramo pick & pop, a ako ga čuva niži igrač, igra leđima sa desne strane dolje. izbacili smo pick & roll i tjerali ih da igraju 1 na 1, a pošto su oni stariji znao sam da će se umoriti. Drugo, onaj tko uhvati loptu u skoku, prevodi je, a ostali trče kontru. Pošto su oni stariji, natjerali smo ih da trče i treće, Dereku Hanesu dao sam slobodne ruke, da šutira teške šuteve. On je tipičan igrač s loptom koji može pogoditi lude šuteve preko ruke, ali ga ponekad treba istrpiti.
Što se obrane tiče, odlučili smo se na udvajanje Radoša na niskom postu i na igru bez preuzimanja uz princip usmjeravanja u lijevu stranu prilikom pick igre Muratija i Vujoševića. Odlučio sam se za manju rotaciju i da mi igra 19-godišnji Mađar Mate Horvath kao joker s klupe kojeg igrači Beča ne poznaju jer igra na dvojnu licencu u Gussingu gdje sam ga ja vodio, a inače nema minutažu u Oberwartu. Igrači su me odlično ispratili i zadnjih pet minuta odigrali smo odlično u obrani i napadu kada se lomila utakmica. Kao neki režirani film.
Zanimljivo, Patekaru nije ovo prvi puta da dolazi do takvih, ludih pobjeda.
– Izgleda da sam stvoren za takve situacije. Počelo je još u hrvatskoj prvoj ligi, kada sam uskočio na klupu Maksimira umjesto Roberta Matijevića. Gubili smo 22 razlike od Zrinjevca 18 minuta prije kraja, a na kraju dobili 10 razlike. 2011. godine kada je Oberwart osvojio prvu titulu u povijesti, isključili su glavnog trenera Aščerića na 12 minuta prije kraja utakmice kod minus četiri, ja kao pomoćni trener preuzimam kormilo i pobjeđujemo s četiri poena na kraju. Prošle godine sam bio pomoćni trener u Gussingu, na dan finala druge lige u utakmici za odlazak u prvu ligu, na dan utakmice razbolio se glavni trener, ja vodim utakmicu u kojoj pobjeđujemo velikog favorita iz Furstenfelda s košem za pobjedu u posljednjim sekundama mog sadašnjeg jokera s klupe Mate Horvatha, rekao nam je za kraj Goran koji je rodom iz Zagorja, točnije Ivanca i koji već dugi niz godina uspješno radi kao košarkaški trener i profesor u Austriji.
Sjećanje na Badiju
Otočić Badija pokraj Korčule nekada je bio jedan od glavnih ljetnih košarkaških centara u Hrvatskoj.
Oni malo stariji sjetit će se otočića Badije smještenog odmah do otoka Korčule i samog grada Korčule. Udaljen samo nekoliko minuta vožnje brodicom iz Korčule, Badija je tamo negdje od 1995. pa do kraja 90-ih bila jedan od glavnih ljetnih košarkaških centara u Hrvatskoj, ali i Jugoslaviji 70-ih i 80-ih godina.
Za one koji ne znaju, na Badiji se nalazi samo jedan samostan u kojem su spavali i hranili se treneri i polaznici kampova, a stotinjak metara od njega nalazi se košarkaško igralište na kojem su se održavali treninzi. Odmah ispod terena je plaža, a odmah uz plažu i jedini restorančić na otoku. I autor ovog teksta bio je polaznik košarkaškog kampa tamo davne 1996. godine kao 14-godišnjak i s nostalgijom se prisjećam tih vremena. Trener u kampu nam je bio Hrvoje Franić, danas trener u KK Medvešćak Zagreb. Treniralo se dva puta na dan, između treninga odmor i kupanje ili druženje s odbojkašicama iz Splita koje su također bile na odbojkaškom kampu tamo.
Paralelno s nama u organizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora održan je i trenerski košarkaški seminar na kojem su polaznicima predavali Vlado Vanjak, Boris Sinković i Živko Ljubojević. Sjećam se da je Vlado,sin Živka Ljubojevića trenirao s nama u kampu. Na žalost, 2007. je sa samo 25 godina od posljedica srčanog udara Vlado umro što je bio veliki šok za sve nas polaznike kampa koji smo ga tamo upoznali i ostali u kontaktu godinama poslije. Polaznike trenerskog seminara posjetio je te godine i šjor Rato Tvrdić, legenda Jugoplastike. Bila su to jako lijepa vremena.
Spomenimo malo i povijest otoka. Naziv otoka Badija površine 0,79 km prvi se put spominje 1737. godine, a kao Školj sv. Petra 1368. godine, a potom i drugi nazivi kao Otok, Veliki školj, Veći školj, Školj sv. Marije.
Samostan je danas u vlasništvu Hercegovačke franjevačke provincije, a nikakvih košarkaških aktivnosti na otoku više nema. Ovog ljeta posjetili smo otok kao i košarkaški teren gdje smo kao djeca trenirali, a on je nažalost u derutnom stanju. Na velikom igralištu konstrukcije koševa i table su potpuno hrđave, bez obruča, a na manjem terenu pored, koševi srušeni. Kada bi povlačili paralelu, mogli bi reći da hrvatska košarka danas nije u puno boljem stanju i da oba “pacijenta” trebaju liječenje.
Kontaktirali smo upravitelja samostana fra Tomislava Puljića u vezi košarkaškog terena i informacija kojih ima u vezi košarke na Badiji. Evo što nam je odgovorio:
– Hercegovačka franjevačka provincija je tek 2005. godine preuzela vođenje Badije. Nažalost, nismo zatekli u samostanu bio kakvu dokumentaciju o navedenome razdoblju. Ja sam preuzeo vođenje Badije prije godinu dana. Trenutno obnavljamo samostan i rivu ispred samostana. U planu je i obnova sportskih terena. Razgovarano je s gradskim institucijama o navedenoj problematici. Nadam se i vjerujem da će uskoro doći do realizacije!
I mi se nadamo kako će doći do realizacije obnove igrališta, a nakon toga bi bilo lijepo da Hrvatski košarkaški savez opet pokrene neki kamp tamo jer Badija ima veliku košarkašku tradiciju u tom segmentu. Bila bi to jedna lijepa košarkaška priča koju bi vjerujem s oduševljenjem prihvatili svi košarkaški djelatnici u Hrvatskoj.
ACO PETROVIĆ IMENOVAN IZBORNIKOM REPREZENTACIJE
Novi ciklus pretkvalifikacija za Europsko prvenstvo je pred vratima – već 10. studenog reprezentacija Hrvatske u Grazu igra protiv Austrije, a 13. studenog na rasporedu je domaća utakmica s Poljskom u Zagrebu.
Sportski direktor Aleksandar Petrović od svojeg je imenovanja vodio mnoge razgovore o mjestu izbornika reprezentacije, a u konačnici je Upravni odbor HKS-a elektroničkom sjednicom održanoj tijekom proteklog vikenda jednoglasno donio odluku da se g. Petrović imenuje vršiteljem dužnosti izbornika košarkaške reprezentacije Hrvatske za prozore pretkvalifikacija u studenom 2022. i veljači 2023. godine.
U OPATIJI ODRŽAN SEMINAR ZA TRENERE SENIORSKIH KATEGORIJA
24.tog i 25.tog rujna Opatija je bila meka trenerske košarkaške struke u Hrvatskoj. U dva dana održavala su se predavanja za sve trenere seniorskih kategorija, uz prisustvo svima poznatih lica kao što su to primjerice Neven Spahija ili Stefano Pillastrini.
Srđan Subotić iz KK Split je prvog dana imao izlaganje o individualnom treningu bekova, Dino Repeša (Pardubice) je govorio o obrani s preuzimanjem nakon bloka na loptu ili direktnog bloka, Pillastrini se koncentrirao na pick&roll obranu, a Neven Spahija se također uključio s pick&roll obranom s naglaskom na igračima koji nisu uključeni u sam pick&roll.
Nedjelju su preuzeli Igor Jukić, ravnatelj Centra za istraživanje i razvoj vrhunske sportske pripreme s personaliziranom pripremom za trening i utakmicu i Sandra Župarić iz Mentalnog Treninga koja je govorila o motivaciji i psihologiji.
O svojim je dojmovima trener Dino Repeša izjavio sljedeće: “Pohvaljujem ovakvu inicijativu i jako mi je drago što sam vidio mnoge trenere nakon više godina. Odlična predavanja od strane Pillastrinija i trenera Spahije. Smatram da bi trebalo biti što više ovakvih seminara kako ljeti, tako i tijekom sezone.”
GODINE SU SAMO BROJ: EMIL DEDA MOROVIĆ, 36 GODINA NA KOŠARKAŠKOM TERENU
U sezoni 2022/2023 sa navršene 52 godine života, Emil Deda Morović biti će dvanaestu godinu za redom u rosteru košarkaškog kluba Ivančica iz Ivanca, člana druge hrvatske lige.
Emil je rođen u Zadru 14.09.1971. a potječe sa Dugog Otoka iz mjesta Žman. Do svoje petnaeste godine bavio se odbojkom. Jedna od legendi zadarske košarke, Željko Pribanović Gaga 1986. godine u Žmanu osniva košarkaški klub „Krknata“ u čijoj je prvoj postavi i Emil, a takmiče se u općinskoj ligi Zadar.
Na jesen 1990. dolazi na fakultet u Varaždin gdje nastavlja sa košarkom, te u periodu do 2001. igra za nekoliko tadašnjih varaždinskih klubova, između ostalih i za jednu od najboljih postava KK Zagorja gdje mu je jedan od suigrača i današnji trener Zlatko Manjerović. Za košarku na ovim prostorima to je vrijeme obilježeno financijskim poteškoćama i čudnim odlukama saveza. Tako je Emil, u eri zabrane igranja starijim od 25 godina član „Starog grada“ možda i najbolje ekipe sastavljene na ovim prostorima, a koji su se takmičili samo u KUP-u , igrali turnire i prijateljske utakmice.
Dres Ivančice prvi puta oblači u sezoni 2001/2002. Zadržava se samo dvije sezone nakon čega se vraća u varaždinsku Vindiju, a nakon toga na nekoliko sezona i u ludbreški Grafičar. U redove Ivančice vraća se 2010 godine gdje je i danas. Deda je odličan centar, koji besprijekorno odrađuje svoju ulogu na poziciji „5“ kako u fazi napada tako i u obrani, sa istančanim osjećajem u skok igri, zaslužan za mnoge preokrete i pobjede. Deda je „dobri duh“ Ivančice, zaražen košarkom, uz kojeg su stasali i danas stasaju igrači, a koji je dijelio i danas nesebično dijeli svoje znanje, iskustvo i ljubav prema košarci. Deda je „produžena ruka“ trenerima, odličan motivator, jedan od onih iz „stare garde“ koji su na 100% do posljednje minute !
Na kraju, Emil je, kao takav rado viđen i uz puno poštovanje srdačno dočekan na svakom parketu lige. Nema sumnje, jedan je od najstarijih, moguće i najstariji aktivni košarkaš u Hrvatskoj ! Do kada? To samo ON zna!
